Turoplje i Velika Gorica poznati
su po obrtništvu i trgovini još od davnina.
Počeci udruživanja obrtnika u Hrvatskoj sežu u 15. stoljeće.
Na području Velike Gorice pisane tragove o poštojanju
Udruženja obrtnika nalazimo u dokumentima iz 1844. godine,
kada je djelovao Velikogorički ceh.
Kroz povijest mijenjaju se propisi, ukidaju se obrtnički
cehovi, osnivaju se obrtničke komore, Savezi obrtnika,
Zanatske komore. Nakon Drugog svjetskog rata, zabranjen
je rad obrtničkim komorama. Osnovana je privredna komora
u kojoj su bili zastupljeni uglavnom predstavnici državnog
sektora, a obrtnici su svedeni na margine gospodarskog
i društvenog života. Naštojanja socijalističkog režima
da uništi sve što je privatno, ipak nisu uništili obrtništvo.
Obrtnici su ponovo počeli osnivati svoje klubove i udruženja,
radi zaštite i promicanja vlastitih interesa.
Velikogorički obrtnici su uvijek bili organizirani i vodili
su brigu o svom članstvu, podmlatku i struci.
Od 1994. godine kada je obnovljena Hrvatska obrtnička
komora, vraćena je važnost obrtničke krovne organizacije
u demokratskoj Hrvatskoj.
Općinska i gradska Udruženja udružuju se u područne obrtničke
komore, a područne obrtničke komore udružene su u Hrvatsku
obrtničku komoru.
Udruženje obrtnika Velike Gorice danas ima 1700 članova.
U Komorama i Udruženju uspostavljen je strukovni ustroj.
U Udruženju Velike Gorice djeluje 12 strukovnih sekcija:
1. sekcija metalaca i plastičara,
2. sekcija
drvnih struka i prerade papira,
3. sekcija frizera
i kozmetičara,
4. sekcija krojača, krznara i kemijskih čistiona
5. sekcija autostruka,
6. sekcija RTV mehaničara,
7. sekcija ostalih uslužnih djelatnosti,
8. sekcija ugostitelja,
9. sekcija trgovaca, pekara i mesara,
10. sekcija prijevoznika,
11. sekcija građevinara
12. sekcija instalatera
U razdoblju od 1980. do l990. godine u strukturi djelatnosti
na našem području, bila je velika zastupljenost proizvodnih
zanimanja. Najviše je bilo proizvođača u metalskoj djelatnosti,
preradi drva, plastike i tekstila. U to vrijeme zabilježeno
je značajno upošljavanje radnika u proizvodnim radionicama,
tako da je prosječno bilo zaposleno vise od 10 radnika.
Također, bile su zastupljene i mnogobrojne uslužne djelatnosti.
Srpska agresija i ratna razaranja u našoj zemiji, ostavili
su brojne posljedice i nanijeli velike štete cjelokupnom
gospodarstvu. Tržište je smanjeno, dolazi do pojačanog
uvoza i obrtnička proizvodnja bilježi veliki pad.
U 90-tim godinama, znakovita je tendencija otvaranja uglavnom
trgovačkih, ugostiteljskih i novih uslužnih obrta: servisi
za instaliranje i popravak, knjigovodstveni servisi, kompjutorske
i električne opreme, videoteke.
Bilježi se značajan pad zaposlenosti u obrtništvu i odjavljivanje
radnji.
Novim Zakonom o obrtu iz 1994. godine vraća se ugled struke
u poslovanju obrtničkih radionica. Poseban naglasak Zakona
je na načinu školovanja za obrtnička zanimanja i polaganja
majstorskog ispita, što je vrlo značajno za obrtništvo,
jer poznato je da je tzv. Šuvarov sustav kroz proteklo
vrijeme uništio cijele naraštaje mladih ljudi, koji su
se školovali za obrtnička zanimanja.
Uvođenje dvojnog sustava obrazovanja znači povratak kvalitetnog
školovanja za potrebe obrtništva, a posljednjih godina
zabilježen je povećan interes učenika za obrtnička zanimanja.
Današnja složena ekonomska situacija u gospodarstvu Hrvatske,
odražava se i u poslovanju obrtnika.
Kroz povijest hrvatski obrtnici su dokazali svoju gospodarsku
mudrost, marljivost, sposobnost brzog djelovanja i prilagodljivost
tržišnim i drugim uvjetima. Poduzetnost te inicijativa,
i u najtežim vremenima bili su prisutni u obrtništvu.
Vjerujemo da će obrtništvo izdržati i ovo nimalo lako
gospodarsko vrijeme, te da će hrvatsko, a naročito velikogoričko
obrtništvo doživjeti gospodarsku obnovu i razvoj. To je
za Veliku Goricu od izuzetnog značaja, jer uz poljoprivredu,
obrtništvo je temelj velikogoričkog gospodarstva.
Za Upravni odbor Udruženja obrtnika
Predsjednik: Štefa Kos
|
|
